Srbija po bruto domađem proizvodu izdvaja 10,38%, što je i prosek za EU. Drugo lice ovog ogledala je što Srbija ima mali bruto dohodak, pa su i izdvajanja za zdravstvo na niskom nivou. Merodavnije je poređenje troškova po glavi stanovnika. Po ovom kriterijumu Srbija izdvaja oko 1.200 dolara po glavi stanovnika. Toliko izdvajaju Crna Gora i Makedonija. Ovo je gotovo dva puta manje nego u Hrvatskoj i skoro tri puta niže od proseka u Evropi.
Po resursima,Srbija na 100.000 stanovnika ima 308 lekara opšte prakse. U Evropi je ovaj broj 360 lekara. U nekim zemljama Evrope poput Austrije i Holandije broj lekara opšte prakse u odnosu na 100.000 stanovnika kreće se preko 400.
Nešto ispod evropskog proseka je i raspoloživa oprema, broj skenera, mamografa. Po broju bolničkih kreveta smo na evropskom proseku.
O pacijentima u Srbiji brine znatno manje pratećeg osoblja, medicinskih sestara i tehničara. Na 100.000 stanovnika angažovano ih je 628, prosek EU je gotovo dvostruko veći: 1.199, a u Holandiji, čiji se zdravstveni sistem smatra jednim od najuspešnijih, čak 1.441, što ukazuje da je bolnička nega u Srbiji dosta ispod kvaliteta u odnosu na razvijene evropske zemlje.
Životni vek stanovništva je jedan od bitnih parametara zdravstvenog sistema. U Srbiji je sveobuhvatno istraživanje na ovu temu rađeno 2016. Po ovim rezultatima životni vek građana je u proseku od 75,5 godina, ili 78 za žene a 73 za muškarce. Prosek EU je za 5,5 godina viši.
Veliki nedostatak zdravstvenog sistema u Srbiji je nedostatak preventive. U preventivno zdravstvo se ne ulaže ili veoma malo. Glavni razlog je nedostatak sredstava.
Drugi stub zdravstvene zaštite u Srbiji je privatni zdravstveni sektor. Privatni zdravstveni sektor nije integrisan u državni sistem zdravstvene zaštite (osim za operaciju katarakte i za vantelesnu oplodnju) i on deluje paralelno.
Privatni zdravstveni sektor je oblast u koju se intezivno investira. Za tri decenije investirano je oko 3,5 milijarde evra.